skeptici u filozofiji

ovo mi je jedna od najprivlačnijih filozofskih pozicija svih vremena!
uzela sam i temu za seminar, pa ću to uskoro pisat, i bolje se informirat....
inače kratki apdejt s informacijama o skepticima:
1. skeptici se suzdržavaju od izricanja sudova, oni kažu:"Svaka teza i antiteza (svako za i protiv) konačno su uvijek u ravnoteži." --- predivno, klanjam se. odlično zvuči. iako se pitam jel točno
2. nesudjelovanjem u nekom konkretnom izboru skeptik postiže nepomućenost duševnog mira odnosno ataraksiju --- mmmm.....kak to izgleda?
3. nažalost skeptici nemaju nikakvu važnost u političkom životu jer ne preispituju stavove većine, već ih samo ignoriraju. ---mogla bih i to ako mi je duševni mir zagarantiran. kak se vama čine te stvari ?.....zapravo sad mi stoici izgledaju privlačniji, ali o njima nešto više uskoro. u drugoj lekciji mudrice dakkar. ovaj sud je presudio.

slazem se sa skepticima u tom pogledu da je objektivna spoznaja nemoguca. ali kako imati dusevni mir ako se nikad za nista ne odlucujes? u biti sta to uopce znaci? da si uvijek u sredini izmedju krajnosti? pa i to je jedan od odabira, zar ne? na kraju krajeva, oni nemaju nikakvih uvjerenja, suzdrzavaju se od bilo kakvog suda i pokoravaju se obicajima sredine u kojoj zive. don't like it!

ne zelim takav dusevni mir. ja sam osoba koja voli krajnosti. ataraksija je stanje bez strasti, a ja volim strastvenost, pogotovo onu intelektualnu.

ja sam trenutno u poziciji koja mi se bas i ne svidja. egzistencijalizam. sartre. mucnina.
"sve je bezrazlozno, ovaj perivoj, ovaj grad i ja sam. kada se dogodi, da to covjek uvidi, to vam prevrce utrobu i sve pocne lebdjeti... eto mucnine."

i dalje razmišljam o skepticima.
npr. o svojoj nemogućnosti da 100% podupirem ijedan cilj/uvjerenje/perspektivu jer ne mogu prihvatiti da bilo što od toga vrijedi u cjelosti, i/ili za sve ljude. kad bilo koju izjavu promotrim iz više perspektiva, dobijem nekakvu ogoljelu okrštalu činjenicu koja je preopćenita da bi više imala ikakvo bitno značenje.
kako se tad uhvatiti za jedan pravac razvoja te ideje kad su i drugi pravci barem dijelom ispravni?

nekad sam se pokusavala ugurati u neki pravac, religiju, sistem.. i nije mi to uspjevalo. na kraju sam shvatila da mi uzaludan trud. uvijek sam imala neka pitanja, nesto s cim se nisam slagala. kod mene je to sad mjesavina svega i svacega - od znanosti, religije, filozofije, umjetnosti itd.. kao puzzle koje s vremenom nadopunjavam

i nije mi vazno da l cu ikad napraviti kompletnu sliku. kako stvari stoje i necu. neke od njih sklanjam, neke zamjenjujem. igram se. gubim i trazim.

mozda sam zato manijakalno depresivna

"filozofirati znaci sumnjati." - Montaigne

filozofija je u svojoj biti skeptična.

ma da..ja sam skeptična šta se tiče mog života, jer shaćam da masu puta napravim suprotno od onoga što smatram ispravnim, neki moji principi, ciljevi, blablabla - sve relativno...

ali! postoji ona jedna istina oko koje nisam skeptična

ajd ivana preporuči nekog skeptika za čitanje?

Sekst Empirik - Obrisi pironizma, preveo i priredio Filip Grgić, Kruzak, 2008.
predivna knjiga, odličan priručni aparat: predgovor, izvorni tekst, prijevod, bilješke uz tekst, imensko, pojmovno kazalo. grčko-hrvatski i hrvatsko-grčki rječnik.....