književnice

Doris Lessing



Doris Lessing je "autorica koja epski oslikava žensko iskustvo, ona je književnica koja je sa skepticizmom, vatrom i vizionarskom snagom podvrgnula podijeljenu civilizaciju pogledu", obrazložila je Švedska kraljevska akademija znanosti, proglasivši književnicu ovogodišnjom dobitnicom Nobelove nagrade za književnost
Doris Lessing rođena je kao Doris May Taylor u Perziji (današnjem Iranu) 22. listopada 1919. godine, kao kći Britanaca. Ubrzo se s obitelji preselila u britansku koloniju Južnu Rodeziju (današnji Zimbabve). Pohađala je samostansku školu, zatim opću djevojačku gimnaziju, iz koje je bila izbačena s trinaest godina. S petnaest je godina njeno formalno obrazovanje završilo. Karijeru profesionalne književnice započela je 1949. godine, kada se preselila u London i objavila svoj prvi roman 'Trava pjeva', koji je postigao velik uspjeh u Britaniji, Americi i deset europskih zemalja. Otada neprestano raste njen međunarodni ugled.
U vrijeme kada je Švedska kraljevska akademija objavila odluku u Stockholmu, 11. listopada u 13 sati, Lessingova je bila u šopingu u Londonu.
Kada je saznala za nagradu, nobelovka nije pokazala pretjerano oduševljenje.
Za BBC je neposredno poslije kazala: 'Osvojila sam, čini se, sve najbolje književne nagrade u Europi. Ne mislim da sam time postala bolja.'
Reputaciju Lessingove zapečatio je roman 'Zlatna bilježnica' izdan 1962. godine. Ne samo da je prodan u više od milijun primjeraka, već je promijenio način na koji se život žene dotad portretirao u literaturi. To joj je priskrbilo etiketu feminističke književnice, kojom sama nije bila baš zadovoljna.
Njezin književni opus je pretežno autobiografski, umnogome potaknut iskustvima iz Afrike. Lessing piše o sukobu kultura, velikim nepravdama i rasnim nejednakostima te sterilnosti bjelačke kulture u južnoj Africi.
Kao odgovor na njeno kritičko pisanje, 1956. godine joj je zabranjen ulazak u Južnu Rodeziju i Južnoafričku Republiku.
Gotovo deset godina posvetila je pisanju triju romana iz serije 'Djeca nasilja' (1951-1959) u kojima razvija svijest junakinje Marthe Quest. Potom je objavila roman 'Zlatna bilježnica' (1962), odvažno djelo o mnogostrukim odnosima suvremene žene Anne Wulf, koja za sebe hrabro želi slobodu kakvu imaju muškarci.
Sedamdesetih se Doris Lessing neočekivano okrenula znanstvenoj fantastici. Napisala je seriju od pet romana znanstvene fantastike pod nazivom 'Arhivi Canopuas u Argusu' (1979-1983).
Zatim je pod pseudonimom Jane Somers objavila romane 'The Diary of a Good Neighbour' (1983) i 'If the Old Could' (1984).
Osim romana, Lessing piše i poeziju, drame, eseje, kratke priče i drugo. Na hrvatski su prevedena njena četiri djela: 'Ljeto prije sutona', 'Zlatna bilježnica', 'Kako sam preživjela' te 'I ponovno, ljubav'.
Doris je tek 11. ženski Nobelov laureat za književnost od 1901. godine, kada se počela dodjeljivati ta nagrada.
Književnica će, uz laureate nagrađene Nobelovom nagradom u drugim kategorijama, 10. studenog u Stockholmu iz ruku švedskog kralja Karla VI Gustafa primiti medaljon, diplomu i deset milijuna kruna.
[net.hr]

Margaret Atwood



Trideset i druga Bookerova nagrada za književnost, jedna od najuglednijih s engleskoga govornog područja, dodijeljena je kanadskoj književnici Margaret Atwood za roman "The Blind Assassin - Slijepi ubojica", u nakladi Bloomsburyja.
Slijepi ubojica, njezin deseti roman, priča je o Iris Chase, 80-godišnjakinji koja živi u siromaštvu i tjelesnoj nemoći nakon što je bila supruga bogatog industrijalca. Razmišlja o burnom životu obilježenom tajanstvenom i preranom smrću svoje sestre Laure.
Na svečanoj dodjeli nagrade u Guild Hallu u Londonu, Margaret Atwood izrazila je iznenađenost nagradom, objašnjavajući kako nije pripremila nikakav govor.
Bilo mi je drago biti na listi finalista s toliko dobrih knjiga. Nagrada se odnosi na knjige i pisanje, čitatelje i štivo, ne samo na jednu knjigu. Veoma sam počašćena što je dobivam ove godine, rekla je Atwood primajući nagradu.
Nakon svečanosti, Atwood je pojasnila svoju misao: Dobro je kod književnih nagrada što pomažu mnogobrojnim čitateljima da pročitaju knjige o kojima ne bi inače ništa znali ili koje ne bi čitali. To je pozitivna strana tog tipa nagrade. Margaret Atwood jedna je od suvremenih kanadskih književnica s najviše uspjeha, s desetak romana, kritičkih osvrta te zbirkama pripovijedaka i poezije.
Rođena 18. studenoga 1939. u Ottawi od oca insektologa koji svoju obitelj vodi da mjesecima živi u šumi, Margaret Atwood počinje pisati sa šest godina. Sa 16 se odlučuje da će biti književnica.
Gorljiva čitateljica obrazovanje nastavlja u Torontu i dobiva stipendiju za Harvard. Nakon djela Survival (1972.), studije o kanadskoj književnosti, smatra je se glasnogovornicom liberalne ljevice i antiamerikanizma.
Intelektualka nesputane imaginacije, profesorica engleskog u Sjevernoj Americi i Europi, objavila je tijekom godina 41 djelo fikcije. Među njezinih deset romana, koji se većinom događaju u Torontu iz njezina djetinjstva, možemo navesti "Life before man" iz 1979., začuđujuću galeriju portreta neskladnih parova ili "Cat's eye" iz 1988. u kojem se nezadovoljna slikarica prisjeća prošlosti.
"The handmaid's tale" iz 1985., jedan od njezinih najvećih uspjeha, događa se u SAD-u podložnom nesmiljenu zakonu evanđelista, sa sluškinjama pretvorenim u strojeve za rađanje. Knjiga je bila mjesecima najprodavanija u SAD-u i Kanadi.
Žena sam, pišem o ženama, govorim o njima i njima se obraćam, ali nisam feministica. Moj su velik problem prava ljudskih bića, rekla je Atwood prije nekoliko godina.
Djela Margaret Atwood prevedena su na dvadesetak jezika. U Hrvatskoj su prevedeni, uz "Sluškinjinu priču", u izdanju Globusa, "Izranjanje" (Mladost, 1991.), "Alias Grace" (Fidas, 1998.) te "Modrobrada" (Znanje 1999.).
[net.hr]

Iris Murdoch



Iris Murdoch, plodna britanska spisateljica preminula je u Oxfordu u dobi od 79 godina. Ostat će zapamćena kao pisac i filozof koji je uspio proniknuti duboko u tajne ljudske psihe.
Iris Murdoch rodila se u Dublinu, kao jedino dijete kultiviranih anglo-irskih roditelja, a nakon Drugoga svjetskog rata predavala je filozofiju na Oxfordu. Njena prva knjiga, tiskana l953., bila je uvod u Sartreovu filozofiju, a godinu dana kasnije, kada joj je bilo 35 godina, objavljen je njen prvi roman, »Pod mrežom«. To djelo otkriva jak utjecaj francuskog egzistencijalističkog pisca i filozofa Jean-Paul Sartrea, te dramatičara Samuela Becketta, najavljujući njenu trajnu zaokupljenost filozofskim temama u kasnijim djelima.
Te teme - veza između filozofije i umjetnosti, suprotnost između dobra i zla, te opsesivnost ljudskih veza - bile su možda ipak preteške za površnog čitatelja, ali Iris Murdoch imala je mnoge vjerne sljedbenike, koji su željno iščekivali svaki njeno novo djelo. Nakon romana »Pod mrežom« slijedili su »Bijeg od očaravatelja«, »Pješčani zamak«, »Zvono« i mnoga druga djela, uključujući »Stroj za svetu i profanu ljubav«, koji je l974. dobio Whitbreadovu nagradu, te »More, more«, koje je l978. nagrađeno drugom prestižnom britanskom književnom nagradom, onom Bookerovom.
Iris Murdoch doživjela je i kazališni uspjeh, kada su na scenu prenijeti njeni romani »Odrubljena glava«, »Talijanska djevojka« i »Crni Princ«. Do kasne dobi pisala je neumorno i mnogo, te njezin opus broji 27 romana. Kada ju je neki prijatelj upitao koliko joj prosječno treba vremena između dvije knjige, odgovorila je »oko pola sata«. Zadnji njezin roman, »Jacksonova dilema«, objavljen je l955.
Zadnjih godina života Iris Murdoch je bolovala od Alzheimerove bolesti. Okrutni gubitak pamćenja velike književnice potresno je opisao njezin muž, umirovljeni oksfordski profesor književnosti John Bayley, u lani objavljenoj knjizi »Iris: memoari«. Jedan od najprodornijih umova svoje generacije uništila je bolest koja razara um.
Britanski književnik i profesor književnosti, Malcolm Bradbury, izjavio je nakon smrti Iris Murdoch da ona pripada među četiri ili pet velikih britanskih romanopisaca iz druge polovine ovoga stoljeća, svrstavši je uz figure kao što su William Golding i Anthony Burgess.
[vjesnik.com]